Odrastao sam na UFO, Terror from the Deep i Apocalypse. X-Com sam obrnuo tri puta (2 na Ironman), Xenonauts 3 puta krenuo, 1 odigrao do kraja (ironman).
Problem je što uz dubinu dođe i širina. Mikromenadžment inventara u Xenonauts mi je verovatno bio 10% playtime. To nikome ne treba. Ili u originalnom UFO što si morao da proizvodiš bombe i magazine. Kao naslednici UFOa, tačno svidi razlika u pristupu:
Xeno je verniji originalu, ali zbog toga ne provodiš dovoljno vremena na borbenoj mapi. A kad provodiš, 90% bitaka će biti praćenje jednog te istog šablona (jurišne puške i sačmare razvijene u strelce, snajperi i mitraljezi iza njih, i mic po mic dok ne primete protivnika). Glavni razlog što sam odustao prva dva puta je što sam imao još 20-30 bitaka do kraja gde eventualno mogu da izgubim 1 vonika, ali svaka bitka je 30-60min pomeranja i mikromenadžmenta
X-Com se rešio dubine i širine originala, ali je zadržao core mehaniku zbog koje mi je igra bila toliko zabavna. Plus su uveli novu "dubinu": npr. time based misije gde moraš da se stalno krećeš. Klase i sposobnosti. Nova grana razvoja vojnika (egzoskeleti). X-Com 2 je otišao korak dalje i uveo infiltraciju u misije, različite resurse i odbrojavanje do doomsdaya.
TL;DR meni je X-Com primer igre koja je rizikovala i uspela. Rešila se gomile sporednih stvari ali je zadržala ono što je čini kultnim naslovom. I Xenonauts je dobra igra, ali se suviše oslanja na rafinisanje postojeće formule, i zbog toga ima i smaračke elemente originala.
U tom smislu Phoenix Point mi je isto mnogo kul, jer su isto zadržali core mehaniku UFO (i to više od X-Com), ali su imali radikalne eksperimente ssa ostalim: Strateška mapa ima gomilu novih koncepata, protivnici su biološka stvorenja koja se adaptiraju tvojoj taktici, povremeno ratuješ i sa drugim frakcijama, balistika je ludački dobro urađena, itd. Toplo ti preporučujem da probaš prvo Phoenix Point kad budeš imao vremena.