THE CONGRESS
Auh, jedan od onih filmova sa gomilom poznatih glumaca za koji niko nije čuo (i to sa dobrim razlogom). Prva trećina filma je još i interesantna zbog zanimljive meta postavke o prevremenom penzionisanju holivudskih glumaca koji se, za masne pare, podvrgavaju tretmanu skeniranja iz kojeg nastaju njihovi digitalni dvojnici koje zatim studiji mogu da oblikuju i angažuju kako im je volja. Nakon toga kreće akutno najdosadniji deo filma koji je u potpunosti urađen u maniru animiranog filma iz 30-ih godina prošlog veka, što i ne čudi s obzirom da je režiser lik koji je pravio i (u potpunosti animirani) Valcer sa Baširom. Svi mogući potencijali priče su u ovom delu filma efikasno razvodnjeni, usloženi, zatupljeni i nejasni, uz konstantnu borbu da se zaspi ili prekine sa daljim gledanjem.
Robin Rajt nikada nisam nešto naročito voleo kao glumicu, jer ima tu neku prirodnu ledenost i u svom karakteru i izgledu (valjda zato odlično funkcioniše u House of Cards), ovde jednostavno smara i valjda su je i uzeli jer osim monotonog i ravnog performansa ništa bolje ni ne mogu da iscede iz nje. Čudna je i odluka da neki glumci glume sami sebe u filmu (kroz par kamea npr., kao i sa glavnom glumicom), a da gomila drugih koji se pojavljuju igraju konkretne likove, što pomalo stvara konfuziju prilikom gledanja.