Meni je upravo u tom "padu" i najjača strana filma, počeli su prilično realno i bukvalno ti pokazali "eto, da je nastavilo ovako, izboli bi ga nožekanjama do kraja sledeći put, metak u lobanju, skršili mu kičmu or something" i to je to, gotovo je sa igranjem superheroja. Ili bi se film završio tako ili bi otišli u drugu krajnost, u stilu Riči-Tarantino na steroidima, i to je vanserijski odrađeno. Scena u mraku je omgomg, pored svih ostalih koje su fantastično režirane. Da i ne pominjemo strip čijih osam tomova mogu da se pročitaju za pola sata, s obzirom da akecenat gotovo u potpunosti na klanici.