MIDNIGHT IN PARIS
Sjajan minimalistički uradak Vudi Alena o američkom piscu koji prolazi kroz kreativnu blokadu, i zajedno sa verenicom (Rejčel MekAdams, mrnjauuuuu) odlazi u Pariz kako bi pronašao inspiraciju. Tamo upada u neku varijantu pozitivne Zone Sumraka, gde se vraća u 20-e godine prošlog veka i počne da se druži sa svim viđenijim umetničkim njuškama iz tog perioda (Skot i Zelda Ficdžerald, Ernest Hemingvej, Pablo Pikaso, Salvador Dali i drugi), dešperatno se trudeći da u tom svetu ostane po mogućstvu zauvek. Gluma je odlična (Oven Vilson za divno čudo uopšte ne smara, dok su znalački snimili Rejčel MekAdams iz uglova iz kojih seva njena preterano dobra zadnjica), povremene minijature sjajne (Edrijen Brodi kao Salvador Dali fantastično podseća i sjajno zvuči), i cela stvar ima taj neki setno-sretni šarm, uz sjajnu poruku na kraju.