Film jeste tezak, i nije za svaki dan, ali je u moru holivudskih blokbaster sranja, ovo kao kontra-teg, fantasticno osvezenje.
Baraka je prica za sebe...thumbs up.
e...sad
@bolkonski [RuR]:
Ajde pokusaj da zaboravis malo na citate i teoretisanja i gledaj film kao ono sto jeste.
Scenario je sasvim dobro uradjen, prilagodjen sitaciji u kojoj se radnja filma desava. Ni u jednom trenutku se ne oseca da su neki dialozi previse pompezni / sentimentalni / suvisni kao u vecini danasnjih filmova. Likovi ne govore bez preke potrebe, vec se dosta emocija izrazava gestikulacijom / pogledom itd. Samim tim dobija se mnogo bolji utisak realnosti same radnje. Svaki lik ima svoju ulogu u filmu i nigde se ne oseca da je neko tu samo da bi popunio neku rupu.
Vizuelni minimalizam koji je upotrebljen u Dogvillu je odlican primer kako da bi se ispricalo nesto nije potrebna gomila specijalnih efekata, nenormalno velika produkcija itd.
Sve sto je sustinski nepotrebno za samu pricu filma je sa pravom izbaceno. Na sceni ostaju glumci sa par rekvizita. U ovako ogoljenoj situaciji paznja gledaoca je fokusirana na sustinu / pricu, a to je kritika drustva (ne samo americkog) i pre svega ljudske prirode.
Iako film deluje vizulno "cudno", Von Trier ga nije snimio tako kako ga je snimio da bi zadivio bilo koga, jer je danasnju pobliku naviknutu na Matrixe, Star Wars, Spidermane i ostale block-bustere tesko (gotovo nemoguce) zadiviti minimalistickim pristupom koji ima Von Trier. Cak sta vise, rezultat moze biti sasvim suprotan, pa je scenografija koriscena iz gore navedenih razloga, a ne impresioniranja bilo koga.
Estetika danasnjeg filma je nesto sto forsira omotac, a ne sustinu, pa Von Trier ima puno pravo da je negira u svom delu.