sta je, nisu vam zanimljivi brodovi kao avioni...a toliko ste kukali za njima, pogotovu onaj coka koji ladi jaja na planini negde sad! elem, zavrsavamo sa razaracima i lakim krstaricama i prelazimo na nosace aviona...za kraj sam ostavio americki razarac Laffey, koji je sa pravom zaradio nadimak "The Ship That Would Not Die", a pogledajte zasto!
United States Ship Allen M. Sumner-class destroyer "LAFFEY"
Ovo je bio drugi brod u americkoj istoriji koji je nosio ime mornara Bartletta Laffeya, heroja americkog gradjanskog rata. Zavrsen je novembra 1943. u Bath Iron Works brodogradilistu u Mejnu, a u aktivnu sluzbu americke mornarice je usao februara 1944. Bio je dugacak 115m i imao deplasman od 2.200 tona. Motori od 60.000 konjskih snaga su mu omogucavali odlicnu maksimalnu brzinu od 34 cvora. Imao je 6 topova kalibra 130mm i 10 torpednih cevi. Posadu je cinilo 336 ljudi.
Ubrzo posle ulaska u aktivnu sluzbu americke mornarice brod je poslat u Plimut. Tamo je stigao maja 1944. i ucestvovao u pripremama za iskrcavanja u Normandiji. 6. juna je bio pratnja transportnim brodovima, a narednih dana je bombardovao nemacka utvrdjenja na obali i napadao podmornice. Kasnije je zajedno sa bojnim brodom Nevada ucestovao u bombardovanju Sherbura. Pocetkom jula je otplovio za Boston, a kasnije za Norfolk. Krajem avgusta isplovljava za Havaje i u Perl Harbor stize pocetkom septembra. Ubrzo odlazi u borbenu zonu i u oktobru ucestvuje u bobrama oko Filipina. Tamo stiti trupe koje se iskrcavaju u zalivima Lejte i Ormok. Narednih meseci ucestvuje u mnogim operacijama americke mornarice na Pacifiku, od Bornea do Iwo Jime. Ali 15. aprila 1945. ovaj brod ce uci u istoriju i svojom herojskom borbom opravdati svoj nadimak.
Krajem marta Laffey se prikljucuje floti koja treba da izvrsi invaziju na Okinawu. Ovo je bila verovatno najkrvavija bitka na Pacifiku koja je trajala skoro 3 meseca i odnela preko cetvrt miliona zivota. Posle iskrcavanja americkih trupa, Laffey sa ostalim razaracima formira odbrambeni prsten oko ostrva koji treba da stiti od vazduznih napada. 7. aprila japanska mornarica izvodi svoju poslednju ofanzivu u kojoj zrtvuje svoj najveci brod, Yamato. 14. aprila Laffey sa jos nekoliko brodova zaustavlja vazdusni napad u kome japanci gube 13 aviona. Ali sledeceg dana oko 8 ujutro na radaru primecuje 50 japanskih aviona koji se priblizavaju. U pitanju je bio kamikaze napad. Avioni napadaju Laffey koji je u tom trenutku bio odsecen od ostalih americkih brodova. Preko pola sata ovaj razarac se bori protiv japanskih aviona. Neki ga pogadjaju bombama, a neki izvode kamikaze napade. Uskoro pristize nekoliko americkih aviona u pomoc, ali ne mogu da oteraju sve japanske. Laffey je vec tesko ostecen i u plamenu, ali nastavlja da se bori. Uskoro mu i drugi brodovi dolaze u pomoc i japanski avioni su oterani. U tom napadu Laffey je direktno pogodjen sa 4 bombe i cak 6 kamikaza aviona, ali nije potopljen. Ovo ne bi izdrzao ni mnogo veci brod, a kamoli mali razarac. Kasnije je odvucen na opravke i nije vise ucestvovao u ww2. Ali bio je aktivan sve do 1975. i ucetvovao u Korejskom ratu. Za sluzbu u ww2 je odlikovan sa 5 borbenih zvezdi i trenutno se nalazi u pomorskom muzeju u Charlstonu, Juzna Karolina.
Career (US)
Name: USS Laffey
Namesake: Bartlett Laffey
Builder: Bath Iron Works
Laid down: 28 June 1943
Launched: 21 November 1943
Commissioned: 8 February 1944
Decommissioned: 29 March 1975
Struck: 1 March 1975
Fate: Preserved as memorial and berthed at Patriot's Point, Charleston, South Carolina
General characteristics
Class and type: Allen M. Sumner-class destroyer
Displacement: 2,200 long tons (2,200 t)
Length: 376 ft 6 in (114.76 m)
Beam: 40 ft (12 m)
Draft: 15 ft 8 in (4.78 m)
Installed power: 60,000 shp (45,000 kW)
Propulsion: 2 × steam turbines
2 × shafts
Speed: 34 kn (39 mph; 63 km/h)
Range: 6,500 nmi (7,500 mi; 12,000 km) @ 15 kn (17 mph; 28 km/h)
Complement: 336
Sensors and
processing systems: Radar
Armament: 6 × 5 in (130 mm)/38 cal dual purpose guns, 12 × 40 mm anti-aircraft guns, 11 × 20 mm anti-aircraft cannons, 10 × 21 in (530 mm) torpedo tubes, 6 × depth charge projectors, 2 × depth charge tracks