Superj e to što su se nekada zgrade pravile sa idejom da izgledaju "lepo" (kažem pod navodnicima jer se možda nekome neki stil ne dopada) i da budu u nekom fazonu, da ima nekog smisla a ne da se koristi samo što je više moguće ta dobijena "parcela" pa da ono od linije do linije zabodeš zgradurinu i onda je kao pravougaonik i ćao. Gledam neke zgrade kod mene po kraju, one kao stambene ali ima maks 4-5 stanova, prvo imaš malo dvorište koje "ničemu ne služi" ali je gotivno, onda unutra lepo širok hodnik, stepenice ogromne, prozori na stepeništu itd. A onda se setim i da sam pre x meseci nosio neki krevet kroz novogradnju gde na stepenicama ne mogu dve osobe da se mimoiđu. Ali da ne mračim :)
Meni je inače ovaj međuratni fazon gradnje poptuni "od sjaja do očaja" - recimo, imho, pravni fakultet je retko ružna zgrada, dok mi je istorijski muzej odličan, recimo i ova u Francuskoj zgrada mi je super, jedino što se raspada itd.