Na sam stadion smo stigli poprilično kasno, 45 min pre tekme, jer smo išli na drugi kraj Liverpula po karte (ovaj deo možeš na ircu da čuješ :)
Veći deo Liverpula, da ne kažem ceo, je poprilična rupa, prljavo, neuredno, često neasfaltirano i napušteno, baš grad loše izgleda. Okolina oko stadiona je još gora, takođe propale kuće, raspali barovi, a ljudi u njima, tj navijači, katastrofa.
Enfild, star, ružan, čak nema ni official shop (to je jedan kiosk van stadiona gde kao imaš okačene dreseve i šalove), stolice su gore nego na marakani i JNA (one naše plastične udobnije su tek uz sam teren, prvih 10 redova, sve iznad su drvene), pa tako na drvenim sede i žene fudbalera (oko nas su sedele Lucaseva žena, Glena Johnsona i Maxija čini mi se). Navijanje odlično, fudbal van ove planete (Luka Modrić je jebeni car fudbala, oduševio sam se kako dečko igra), i imaš utisak da ti 90 minuta prođe u sekundi. Jednostavno, nakon ovakvog uživo događaja same igre, fudbal na TV-u deluje sporo
Sama tekma, Liverpul dobar, ali nedovoljno konkretan. Carroll odličan u skoku, ali loš na zemlji, Suarez dobar, Flanagan ok na desnom beku, Defoe i Crouch se nisu videli, Dawson poprilično dobar kao i mali Rose. Van der Vaart deluje nekako tromo, ali odličan prijem i šut. Cudicini smarač, čekao svaki trenutak da odugovlači.
Povratak nazad, zgotivili se sa nekim Stankovima iz Zadra, Modrić im sredio karte, i cirkali pivo