pa nikad nisam kapirao toliki fanatizam da zbog toga shto navijam za neki klub mrzim drugi do te mere da zhelim da izgube i da se radujem kada se to desi. mozhda su to traume zbog dela ekipe iz gimnazije koji su toliko bili opsednuti fudbalom da su 70% pricha bile zasnovane na njemu i imenima igracha iz 3 italijanske lige. nije da ne pratim sport, odgledam tu i tamo neshto, chak i odem na tekmu (dodushe nisam bio sto godina sada) al mi je totalno suludo da bilo ko od 18+ dine lozhi na celu tu spiku, kao navijanje, chija je zastava pala, koliko smo koga nashibali .. nekako mi to izgleda primitivno i zaostalo za nivo na kome treba da bude osoba od toliko leta.
josh uvek pamtim rechenicu ortaka "ako mi dete bude navijalo za partizan ubicu ga"