@Neo
Normalno, kad je vidim (jako retko, uglavnom preko tog ortaka, pošto idu zajedno na faks) pravim se totalno lud, kao da nismo ni bili zajedno, a kamoli da se desilo šta se desilo. Imao sam želje tih kobnih nedelja da je totalno odgonim u kurac, ali nekako mi je to samo pokazivanje slabosti i priznavanje poraza, jednostavno se ponaašam nonšalantno i dostojanstveno tako uvek najbolje podnesem takva sranja. Nisam u fazonu da se ne javljam na ulici, ignorišem i slično, to je odlika gubitnika.
Trupsi, misliš da je kratko ili dugo? Pa jednostavno sam zaboravio na nju, imao sam tih par nedelja da propatim i iskukam se za sebe valjano, ali valjda previše volim sebe da bi dozvolio da se bedačim zbog neke tamo ribe koja me tako ujebala. To se pogodilo sa periodom kada sam se posle sjebane prve godine vratio opet u Beograd, upisao sam drugu godinu, blejao puno sa ortacima, bio stalno okružen masom nekih ljudi, i jednostavno sam zaboravio na nju nakon što je prošao onaj period odvikavanja od osobe sa kojom si provodio toliko vremena, sve je stvar navike na kraju krajeva.