Libanski građanski rat koji je trajao od 1975. i 1982.
Posle dužih političkih igara i menjanja strana Izrael se 1982. aktivno umešao u sukob i okupirao južni Liban i pojačava pozicije hrišćanskih Libanaca koji su koncentrisani u toj regiji. U zapadnom Bejrutu opkoljavaju palestinski izbeglički kamp osnovan tokom egzodusa iz 1948. Vremenom je asimilirao bejrutsku četvrt Sabra, i postao poznat kao kamp Sabra i Šatila.
14.9.1982. Palestinci ubijaju hrišćanskog vođu, što izaziva novi talas nasilja. Izraelska armija se dogovorila sa hrišćanima da očiste kamp od pripadnika PLO. Pošto su im obezbedili logističku podršku (transport, buldožere za rušenje zgrada, signalne rakete koje su osvetljavale kamp noću) Izraelci su pustili 150 pripadnika hrišćanskih Libanaca da istrebljuju teroriste. Pucnji, eksplozije i vrisci su vladali kampom dva dana. Izbeglice koje su pokušale da pobegnu iz kampa IDF je vraćao unutra. Tek posle dva dana norveški novinar se provukao kroz blokadu i zatekao stravičan prizor - masovna streljanja civila, silovanja i pljačka su bili na svakom koraku. Tačan broj žrtava se ne zna pošto je IDF pomogao u uklanjanju leševa, ali se procene kreću od 1000 do 3000 žrtava.
Tri meseca kasnije UN je osudio incident kao čin genocida sa 123 člana za i 22 uzdržana. Niko nije glasao protiv, pa čak ni Izrael - apstinenti su smatrali da je, iako incident zaslužuje osudu, sam izraz "genocid" zloupotrebljen.