Zato što sektor na hardu može da bude proizvoljan pošto su to "analogne" ploče i možeš da im praviš geometriju kako hoćeš, dok je SSD običan NAND fleš sa ćelijama (stranicama) koje su fiksne veličine 4kB. Međutim te ćelije nisu word-adresibilne kao RAM već kontroler može da menja kečeve u nule bez brisanja cele ćelije (brisanje = vraćanje na kečeve), a ako hoćeš makar jednu nulu u ćeliji da vratiš na keca, to se svodi na prebacivanje ćelije u RAM (odnosno bafer), modifikovanje u RAM-u, brisanje ćelije i vraćanje novog sadržaja iz RAM-a.
I sad, pošto kontroler u praksi često mora da prepisuje cele 4k ćelije, ako ti loše isparticionišeš disk pa se logički sektori ne poklapaju sa fizičkim, onda se javlja situacija da se jedan logički 4k sektor proteže na dva fizička i onda SSD kontroler mora da obrađuje dva umesto jednog, a to se odražava na performanse i može da se izmeri alatima za benchmarkovanje SSD-ova.