Skrenuo bih pažnju na sledeće stvari, koje su možda očigledne ali:
1. RL projekti nisu one-man projekti, ti si samo jedna karika bez obzira na ulogu i (u najgorem slučaju) sve može da se sruši kao kula od karata uprkos tvojoj izuzetnosti
2. Advanced znanje i veštine se postižu iskustvom (tj. "pečeš zanat"), ne samostalnim usavršavanjem (preko interneta ili bilo čega)
3. Mnoge stvari se ne mogu završiti u zatvorenoj prostoriji, misaonim eksperimentima i apstrahovanjem u nedogled. Teren je teren (ne mislim bukvalno terenski rad, nego sagledavanje i doživljavanje iz prve ruke kako mnogo raznih i teško kontrolisanih faktora utiče na krajnji rezultat)
4. Iz prve slabo šta ispadne optimalno. Iterativni razvoj je majka
5. Papir govori da si verovatno na duže staze istrajniji, lakše savladavaš nove oblasti, koncepte, tehnologije itd. u kraćem vremenskom roku, i generalno si se iscimao za nešto dovoljan broj godina (ako je faks ozbiljan). Ako si došao bez papira i možda ostavio utisak vunderkinda, možda se na duže staze ispostavi da si u stvari samo znao nešto što je bilo bitno u tom trenutku, tj. da si maltene one trick pony
6. Ljude bez papira primaju:
a) Ako te je neko dovoljno zagotivio, namirisao potencijal, prepoznao sebe itd, i pritom je u tom trenutku atmosfera (npr. ima se para, ili niko školovan neće za te pare, ili su projekti u debeloj krizi pa kud puklo da puklo) da hoće da ti pruži priliku makar se zeznuo
b) Sa mnogo ispečenog zanata (tačka 2), ali je trebalo da se pogode okolnosti da dođeš u mogućnost da pečeš zanat
7. Postizanje "nečeg višeg" u velikoj meri zavisi od puke sreće i spleta okolnosti u nekim trenucima (naravno, treba da znaš da ih prepoznaš i da potom držiš volan, ali svakako niko nije dogurao daleko isključivo zahvaljujući svojim sposobnostima)
Možda postoje logičke slabosti u nekom od ovih iskaza, ne mogu da se naprežem sad bmk