kao klinac sam bio zajeban komplexash (osnovna shkola), pa kad sam otishao u neko normalnije okruzhenje (pa makar to bila i ukrajina), sam se izlechio od tih sranja.. od tada, istina i samo istina ;) zato i nemam puno prijatelja... ko mozhe da me trpi ovakvog - moze, ko ne mozhe - jebiga, znachi da mi ne treba u zhivotu ;) a ja sam u fazonu, pljuni istinu u lice, to nikada ne mozhe biti loshe ;]
EDIT: zaboravih da dodam, meni je najbolji provod da sedim sa devojkom/ortacima na nekom splavu ili kaficu tu negde oko 4-5 popodne i cirkam kaficu uz lagan razgovor... ne kazhem da ne volim ponekad da se istresem uz neku djusku ili na koncertu, ali ovo mi je mnogo dostupnije, i prijatnije naravno ;)