rat je rat... sve shto bi rekao je vec bilo receno...
jebiga, ko shto kaze zebra... zivot ide dalje, ali ono... ne ide dalje za porodice zrtava, i majke koje su izgubile sinove i porodicu, tuzno je to shto u svim ratovima nevini najvishe ispashtaju, al ipak mi kao narod koji nije doziveo to na svojoj kozi i kozi prijatelja i porodice jedino mozemo da kazemo bog neka bude sa njima, i da zaboravimo... shta mozemo sad da promenimo? nishta
... tuzno mi je kad pogledam snimke i slike rasplakanih ljudi koji idu da traze svoje tamo...
ne mrzim hrvate, nikad nisam imao nishta protiv njih, narod ko narod... ne dirash me ne diram te
za muslimane, vec malo drugacija prica, ne zelim da pishem na dforumu o tome.
al sve u svemu, shto bi mi morali da pamtimo... kad kazu pamtite srebrenicu,...
"war, war never changes..." - shto bi se ja sad opterecivao time... valjda imam dovoljno svojih problema...
btw. ovi nashi politicari su mi se smucili najvishe... muka mi je kad vidim ko je na vlasti, a i ko oce da dodje na vlast, sve sami nesposobnjakovici i zatucani likovi... :/
jes da bi drugacije pricao da sam "rat" osetio... al hvala bogu nisam ...
( )...