Nikako - poshto me je keva smorila, pobegao sam u Rusiju. Onda sam se ozenio (tajno, bez roditelja) i rekli smo posle nekoliko meseci roditeljima da smo se zenili. Onda sam jednog lepog letnjeg dana proshle godine saznao da cu biti tata, pa smo zbog toga reshili da dok zena ne radi budemo kod njene mame (moje tashte) tako da opet ne mozemo normalno da zivimo (za mladju populaciju koja zivi sa roditeljima - kada jednom budete ziveli sami i od svojih parica necete vishe zeleti da zivite sa roditeljima nikada!). Sada smo u pat poziciji poshto u principu mozemo da iznajmimo gajbu da zivimo odvojeno od moje tashte, ali nam je zao da tolike pare dajemo za tudju gajbu kada mozemo polako da krenemo da skupljamo za svoju. Jedino pitanje je koliko mozemo da izdrzimo ovako - uglavnom, osnovni egzistencionalni problem mladih ljudi zemalja u razvoju. Jebem ti dve debilne drzave u kojima ne mozesh normalno da zaradish za stan!
Ne, prichaju ceo dan - keva kaze neshto na srpskom, pa onda tashta kaze neshto na ruskom, pa onda zena kaze tashti da keva nije bash to htela da kaze i da je mislila verovatno o nechem drugom, pa onda keva misleci da shvata shta je htela da kaze zena krene da klima glavom, pa onda cute 5 sekundi, pa tashta krene neshto da pita na ruskom, na shta keva odgovara nekom rusko-srpskom mutacijom jezika i osmehom od uveta do uveta, na shta se tashta i zena gledaju 2 sec, posle chega ide standardno: "da, da" ili "tochno" + osmeh od uveta do uveta