Chisto da se nadovezhem na prichu o poshtenju sveshtenstva.
Nema nishta loshe ako neko se svojski trudi da pojedince drushtva odvede "na pravi put", ali se postavlja pitanje granice. Sveshtenstvo su ljudi, kao i svi ostali, sa odredjenim privilegijama, time i odredjenim odgovornostima.
Zbog putovanja imao sam priliku i dosta da vidim. Evo na primer dogadjaj iz proshle godine u S. Mitrovici. Bio sam sa kucnim prijateljom, chisto da malo vidim grad. Kojim sluchajem posao prijatelja nas je bash odveo do crkve u centru grada i sad klasichno upoznavanje, kad nailazi neki chovek i obraca se proti sa problemom: da li bi mogao da krsti sina u ovoj crkvi?
Prota mu kazhe da mozhe. Na to chovek vec malo uplasheno: a koliko to koshta (svece, ceremonija i te stvari)?
Prota mu kazhe da da koliko mozhe. I sad chovek se gubi i pita kako to misli. Ovaj mu to ponovi da upravo tako znachi (dao 100 dinara ili 100 evra svejedno), jedino treba da kupi svece i ne znam shta je josh pomenuo od ceremonijalnih stvari i to je to. Na to se chovek poziva na svoj sluchaj da mu je pop iz njegovog sela rekao da se ispod 100 e ne isplati da krsti dete.
I sad, veca verovatnoca bi bila da su u selu prisniji.
Ne znam u kom smeru je ovo pomoglo, ali je ok dogadjaj koji ukazuje na dobru i loshu stranu iste medalje.