sinoc sam bio u dzungli, na nekoj zurci kluba mladih arhitekata (fensi naziv za klub vecitih studenata i ostalih lezilebovica) gde sam se popickarao sa devojkom, koja od tada to vishe nije. Dodushe jutros smo se videli (sto i moramo, jer zivimo na 300m jedno od drugog, a i na isti faks idemo), pomirili, izljubili (nekako mi je glupo da se ljutim na zensko, posebno koja mi je priredila mnogo lepih trenutaka) ali magic is definitely gone forever. I nisam nesto neraspolozen, sada barem imam razlog da se osisam, cim nadjem dobrog muskog frizera.