U gornjem Zemunu nisu radile sirene u opste, ni kad je pocelo bombardovanje, ni dok je trajalo, a ni sad, 10 godina kasnije ...
Bio sam napolju sa drushtvom kada je pocelo, i dogovarali se da odemo na veceru gajbi, pa da opet izadjemo napolje - "Mada ... mozda ce kisa, vidis kako seva"
A to sto smo mi mislili da svetli na nebu, bili su ICE mamci, a ne munje :)
to vece smo izblejali u sklonistu i nikad vise ...
Sa dvanestog sprata sam imao prilike da se nagledam svega i svacega, svako vece smo gledali rokanje, kako eksplozije bombi, tako i PVO i to ce mi uvek ostati u secanju, ali dan kad su pogodili vojno postrojenje blizu kraja, necu nikad zaboraviti :D
Taj bljesak, sekund kasnije fijukanje gelera i caletovu facu dok bezimo sa terase ... prajsles.