Kapiram da je glavni problem ovde to sto Amerikanci snimaju film o tome kako su SAD uradile to,to i to pa ispada da tim putem peru ruke od svega. Moje misljenje je da se ovde vise radi o tome kako film upire na veliko govno u sopstvenom dvoristu. I da nije stvar u tome da Amerikanci sad mogu mirno da spavaju i da im je savest cista nego upravo suprotno. Zbog svoje lakovernosti su dozvolili drzavi da urade sve te stvari zbog kojih se sada stide i da je to nesto sto ne sme da se zaboravi. Nigde u filmu nema optimizma, nigde se ne kaze "e sad je sve ok" i "mi smo ustvari super". Na kraju je ostao Dejmon sa lajnom "ko ce vam ikad vise verovati" i facom "u jebote u kakvoj zemlji ja zivim". I onih par mejlova ne opra nista .
Film koji govori o ratu koji SAD vode da bi ostvarile svoje pogane interese , lazuci pritom svoje vojnike i obmanjujuci javnost plasiranjem laznih prica o naoruzanju, i koji prikazuje rasulo u kojem se Irak nalazi upravo kao posledica te invazije, kao i savrsen nemar americke administracije da irackom narodu pruzi ono sto mu treba, vec na mesto predsednika postavlja svoju marionetu ja ne bih nazvao proamerickim samo zato sto postoje dve i po osobe koje su toga svesne.( Sam taj segment sa marionetom je tu da bi se cela prica SAD o uvodjenju demokratije u Irak izvrgla ruglu. )
I ne, ne gotivim Amere :D.