Jednog divnog jesenjeg dana, dok je kisica padala po zutom liscu kao prstici mog marka po zlatnim dukatima, srbija je izglasala nesto divno.
Sedela sam u malom dvoristu ispred svoje skromne kucice u pozarevcu, sarala svojim skromnim lakovanim cipelicama po dvoristu, i mastala o boljem i lepsem svetu za sve nas.