stoji, ali opet, nemoj misliti da prosečan Francuz ili Nemac koji radi za tu prosek platu ima vrhunsku egzistenciju. Prost primer, nemački prosek ti je oko 1700, 1800e neto, barem eto kad sam ja bio u Nemačkoj do 2018e. U Frankfurtu i okolini, da živiš sam u stanu od 30, 40 kvadrata i platiš sve račune, nema šanse da prodješ ispod 800, 900 evra neto osim ako hoćeš baš da živiš u nekoj žestokoj rupčagi. Plus ovde u te račune npr ne računam Internet (koji dodje oko 50e), mobilni (koji je isto solidna stavka), lična osiguranja koja moraš da uzmeš (lično osiguranje i renters osiguranje, da ako npr od tebe procuri komšiji, iako rentiraš, ne budeš ti kriv i ne ošišaju te), kartu za prevoz (koja je pošto živiš dalje, isto oko 100ke, ako ne i više), što znači da ćeš brzo doći bez hrane na oko 1000, 1100 evra fiksnih troškova. Za ostalih 600, 700 evra ti treba da jedeš, kupiš stvari za ličnu higijenu, odeću, i ponekad i izađeš, otputuješ negde i slično, što nije baš lako, osim ako baš nećeš da živiš ko pas. Da ne govorimo da u taj prvi stan ulaziš bez ikakvog nameštaja, ako budeš srećan da stan ima kuhinju sa šporetom, frižiderom, a ti onda ulećeš u neki kredit u startu od npr 2, 3, 4 soma da bi opremio tu gajbu da liči na nešto. Znači, stisnut si do maksimuma, u dugovima vrlo verovatno, i treba vremena da se popneš na lestvici. Evo, ortak programer je otišao 2016e godine, preko moje preporuke, njemu je super sa poslom, ali njegova žena koja je ovde bila team lead u NCRu sa engleski sa platom od 800, 900e koliko već, ne može da nadje pošten posao već preko pune 4 godine. Jedino što je radila do sad je posao preko agencije za skeniranje (digitalizaciju) u biblioteci, gde je bila plaćena sa minimalcem od 900e mesečno za 35 sati nedeljno, i to je gurala 8 meseci, na silu, jer se nadala da će nešto da se pojavi i negde da ispliva, ali džabe. Za to vreme dok je to radila i tražila druge poslove, završila je C1 nemački, tako da jezik nije problem.
Naravno, prosečnom Nemcu je mnogo bolje nego prosečnom Srbinu, neuporedivo, jer prosečan Srbin sa 50k ne može ni da mašta da mu ostane par stotina evra za život, pa da proba da živi, ali daleko da je život napolju onakav kakav mi pamtimo iz priča matoraca gastosa, i kakav je bio 70 / 80 / 90ih, pa i početkom 21 veka do ekonomske krize 2008-2009e. Standard je pao ili jedva ostao isti, cene su neuporedivo otišle na gore. Još je Nemačka zlatna kakva je npr situacija u UK, Francuskoj, Španiji, Italiji, itd