Ovog petka na stanici kod Vuka ugledam neku ribu prvi put u zivotu...
NARODE, znaci - saobracajku da dozivi i dalje bi bila B-O-G-I-N-J-A! Jebote, ja se komirao kad sam je viseo.
No, uglavnom, ulazi ona u moj voz, a ja k'o klinac sve skakucem "Jebotejebotejebotejebotestadaradimstadaradimstadaradim!!!" i setim se ovog topic-a :D
I devojka opusteno izlazi na istoj stanici gde i ja i krenula isto kuda i ja , ali je nikad ranije nisam video u kraju, te sam znao da ipak nije odacde. I gledam sada : ruke joj pretrpane torbom i jaknom, a treba da preskace vagone da bi sisla sa stanice. I lepo ti je se scucurim da joj, jelte, ponudim pomoc kad krene da se vere. U tom trenutku mi zvoni fon, zove me ortakinja i ja nesto pricam s njom i kad je ona devojka krenula da se pentra, krenem i ja iza nje i kazem " Izvini, jel' ti treba pom..." i JEBENE patike mi skliznu sa stepenica od vagona, sapletem se, nabijem koleno, a fon mi ispadne i prsne u paramparcad... a devojka stane da se smeje ( slatko ko med , budireceno ) i pita me "Izvini, jel' tebi treba pomoc?" A meni blaaaaaaaaam.........