U pravu si uglavnom, ali jebiga. Covek krece sa setupom da ce mu biti dovoljno da zavrsi jedan od najtezih fakulteta da bi ziveo normalno cak i u nasoj zemlji. Tako je naucen od mladosti i ulaze trud u faks ocekujuci da ce raditi ono sto voli, dobiti normalnu specijalizaciju, imati dobru platu, da ce ga postovati i ceniti na poslu, a ne pljuvati pacijenti. I onda kad pocne da stazira shvati da nista nije tako vec obrnuto. Da se ne lazemo, on je u to sumnjao i ranije, ali je ipak postojala nada da nece biti tako. I posle tolikih godina takvog setupa tesko je promeniti pristup svemu i prelomiti da se definitivno ide iz ove zemlje. Sto vreme odmice to je teze, racuna covek, eto imam 3-4 godine staza ovde, znaju me ljudi, mozda i dobijem neku ok specijalizaciju, ne mora bas ono sto sam zeleo. A ako prelomi i ode, sve to ce baciti u vodu, da ne pominjem drugove, prijatelje, porodicu. Znam da je takvo razmisljanje verovatno pogresno, ali jebiga opet.Plus jezik, nemacki koji nikad nisam ucio u zivotu, jebo ih francuski kao drugi u srednjoj. I tu sam pogresio, trebalo je da pocnem jos na stazu da ucim jezik, sad bih vec spikao kao pravi shvaba. A ovako mi treba jos 2 godine za taj b2/c1 nivo i dok odem tamo i dobijem specijalizaciju vec cu biti mator. Mada ni to nije tacno, bolje tamo covek da dobije specijalizaciju sa 35, nego ovde sa 35. I eto, ne znam sto sam ovo napisao i iskukao, Bole ce reci zato sto sam malena sisica! :D