Pa to ti je ono - zakucaš se na zadatku i onda izadješ, trčiš sat vremena i razbistri ti se mozak i rešiš problem. :D
Što se tiče atmosfere i priče, to su daleko složeniji pojmovi nego što ih predstavljaš. Ruku na srce, priča oba Fallouta je bila kliše da ne može biti veći: veliko zlo/istrebljenje preti zajednici, jedan junak ode napolje, čini herojska dela i spase zajednicu i svet. Moš' misliti. Fora je u tome kako je to izvedeno.
Nemam ja ništa protiv Oblivion grafike i izvodjenja, ali to je lažni RPG. Ne lažni u smislu razvijanja lika, već tvog uživljavanja u ulogu (R iz RP) koju igraš. Zato se valjda i RPG-ovi igraju. Najvažnija stvar kod role playinga je da ti omogući da neposredno osetiš avanturu i da na dogadjaje utičeš svojim likom - karakterom, osobinama, iskustvom, okruženjem. Jebeš ti taj RP sa debilnim dijalozima, linearnošću i nikakvim izborom. Oblivion je lažni RPG kao što su to i NWN-ovi, KOTORi, kurci-palci. U šta ću da se uživim kad je izbor za dijalog ništavan.
Samo je fora što "mi" razumemo tvoj nastup, ali ti ne razumeš pristup RP-era. Kao onaj nesrećnik iz Bethesde "igrao sam malo nešto ali mi se ne svidja combat sistem". Pa bravo. Ne svidja se ni meni, ali koga briga za combat sistem kada imaš onoliko izbora, onoliko šarenilo svakakvih mogućnosti za uobličavanje lika i uticaja na dogadjaje. I dalje se sećam svog neverovatnog šoka kada sam u Falloutu nagovorio mastera da izvrši samoubistvo. Eeee!
A ta atmosfera o kojoj se priča je upravo skup svih tih stvari zajedno. Izvodjenje, gameplay, muzika, dijalog, okruženje, NPC-evi, sve ono što će da te uvuče, smanji distancu, izbriše granice. To je ono zbog čega se znojiš na suncu Wastelanda ili Cursta, a ne sediš ispred monitora i diviš se shaderima.
Iskreno, ja ne znam da li je posle Arcanuma izašao neki pravi RPG sa dobrom atmosferom, a ovde su Oblivion i Bethesda na udaru zato što su trenutno perjanice RPG igranja na PC-u. A to je kurton od RPovanja, da izvinete.