Naravno da sam svestan uloge koju sve to ima na moje sazrevanje i osamostavljivanje u smislu preuzimanja odredjenih odgovornosti i gledanja na stvari drugačije, niti se ja nešto puno žalim na moju situaciju, ali ruku na srce za ove tri godine, postao sam mnogo ogorčeniji, lakši na obaraču, mrzovoljniji...a kao srednjoškolac sam bio sinonim za druželjubivog, prijatnog i veselog čoveka.
Ostavlja tragove sve to, ja ti ne mogu dočarati koliki je pritisak kada ima toliko odgovornosti i obaveza, a toliko ograničenja i suženih mogućnosti, toliko malo razumevnja i podrške tamo odakle bi je očekivao. Nije tu samo faks i pritisak finansija, nego još trista čuda, jer osim što sam student, ja sam i dvadesetdvogodišnjak koji ima i druge potrebe, a za kojih vremena ima jako malo ili nimalo, a i kad odvojim vreme juri me griža savesti i prate me nemiri kao djavo, tako da praktično nikad ne mogu da se posvetim kako trebe nekim svojim potrebama.
Zato mi je pun kurac više studiranja i jedva čekam da se završi to sranje, da nadjem neki posao i da krenem da sam krojim i orgnizujem sebi život.