spoznaja da nikoga ne cimam za kesh, da mogu da zaradim za sve shto mi treba sam i bez ichije pomoci (u vecini sluchajeva), da sam sposoban da izdrzavam jos jednu osobu pored mene bez fakulteta, da imam vec platu od vecine obrazovanih ljudi u srbiji (ne nabijam na nos, daleko od toga - mislim da je to tuzno, ali je vrlo bitno) i na kraju krajeva, ja da ne radim - ne znam shta bih radio :) imao sam pauzu od mesec dana izmedju 2 posla i popizdeo sam bio.. jednostavno, osecash se beskorisno :)
radim ko pas - to stoji, treba mi odmor koji ne mogu da dobijem, ali opet, odmoricu se kad tad 2 nedelje, a onda ce mi se opet ici na posao :) ne znam, mozda je to samo moj trip, al' je bar moj (if you catch my drift) :))
eh da, nikad ne znash da li cesh raditi to isto sledecih 35 godina, ja sam za 5 godina 3 puta promenio posao ;) doduse, svi su bili u sferi rachunara, ali nebitno, poprilichno se razlikuju :) samo pozitivno!