Da me je iko pitao pre tri meseca oću li da osećam nostalgiju za Srbijom, verovatno bih ga oterao u kurac. A sada je neopisivo koliku tugu osetim u nekim momentima. Al' jebiga, šta da se radi, nadam se da ću uspeti da završim faks a da psihički ne prsnem. Još plus na sve to se dodao ljubavni problem sa nekom Ukrajinkom, te mislim da ne mogu gore od ovoga da se osećam sad.
Tako da, izgleda da ću za večeru ločem rakiju.
Teško je, drugari. :(