ja bih na tvom mestu gledao da izbegnem rase koje vazhe za agresivne jer najgori je smor kad morash kera non stop da drzhish na povodcu kako ne bi pojeo neko malo kuchence + svi bezhe od tebe. takodje je daleko lakshe kada imash kera koji je po prirodi druzheljubiv te ga odvedesh u park on se za pola sata istrchi sa drugim kerovima i lipsa kad dodje kuci, za razliku od recimo "polarnih" pasa koji zahtevaju bash bash duge shetnje. retriveri i labradori su po meni uvek dobar izbor za porodichnog psa. medjutim ja sam se lichno odluchio za irskog setera, koji je jako razigran, druzheljubiv i nimalo agresivan. pomalo je tvrdoglav, to jest voli da se pravi lud ali generalno je poslushan. shetamo ga dva puta po 45 minuta i jednom sat ipo - dva dnevno i u 90% sluchajeva bez povodca. jedina mana je shto se dosta linja ali sklonish tepih pa bozhe moj :) ako se odluchish za njega bitno je da uzmesh dobro leglo, vecina irskih setera kod nas je sumnjivog porekla i prosto su ruzhni, imaju bezvezni oblik glave i njushke tako da je pedigre a must have. ja sam svog uzeo pre 6 godina, fizichki najslabijeg ali najnestashnijeg u leglu i izrastao je u prelepog i predobrog psa. takodje pored irskog imash i engleske setere koji su isto tako jako lepi.
eto, my two cents :)
eh da
e i ovaj totenzov ker me jako podseca na garoviksa iz asteriksa, sjajan je :)))