ipak sam poklekao iskusenjima i pod kasne sate otisao po kocu i junk food u lokalnu pekaru, a rekao sam da cu do nove godine paziti malo sta jedem i kada jedem.
Ali ajde, to bih mogao sebi oprostiti da nisam usput sreo jednu meni nekada veoma vaznu devojku, zbog kojih mi se nekada kada bih pricao ili "nesto drugo" radio sa njom, ne toliko davno, chinilo da chujem klepet krila andjela a veceras, kada smo se onako sreli i sa picom i slanim stapicem setali po batajnickom sokaku na putu od pekare, smo se toliko hejtovali da je asfalt cvrcao ispod nas od tolike pasije.
a najgore je sto je meni bilo mnogo lepo u tim trenutcima, uprkos tome svemu.