kakva deca,kakvi brakovi, kakvi bakrachi. Voleo bih da sam srecno ozenjen za zenu koja voli mene i koju cu ja voleti svakog novog dana vishe nego prethodnog a opet manje nego sledeceg i da mogu da izdrzavam barem troje dece, da ih gajim u kucu na obali mora, da ih nazovem Nemanja, Lazar, Teodora..., da ih nauchim da vole sve, da drugima chine samo ono sto bi zeleli da drugi chine njima, ali kako vreme prolazi sve vishe i vishe uvidjam koliko je koncept braka isforsiran, malogradjanski " zeni se i pravi decu jer ti je vreme"...kako velika vecina brakova propada posle par godina, sa decom koja moraju da gledaju kako im se roditelji prepucavaju preko njihovih ledja jer su se udali/ozenili na vreme, sa 27,28 godina, da ne kaze selo sto se ne udaju...
brak, vaspitanje dece je koncept koji svakako mora da se barem delimichno preispita i modernizuje. Mada to svakako homoseksualizam ne chini ispravnim.