svaka cast zeki na upornosti i svemu.
vecina nasih iseljenika, onih koji imaju brdo love, samo traze trenutak da se vrate, moj stric kaze "da su im koferi spakovani i stoje pored vrata vec 20 godina"... lako je otici, sto neko rece, napolju cvetaju ruze. kurac, ne moze bolje nego ovde.
a sa druge strane, to je priroda, Bog, ili kako god. rodio si se tu, ziveo tu ceo zivot, i samo tu ces osecati pripadnost jer bilo gde drugde, bices stranac, alien, i jedini filing koji ces tamo imati.
nebi menjao srbiju i to kako se osecam ovde, gde mogu u grad na kafu u svako doba, sa svojom ekipom, ove provode, ljude, nebo, devojke, ma nista odavde nebi menjao ni za kakve pare a da zivim sa strane.
jebiga...
moje misljenje je formirano malo zbog toga sto sam bio u americi, a malo zbog toga jer mi je stric obisao ceo svet koji kaze, mogao bih da se preselim bilo gde na svetu, npr. na azurnoj obali imam ponude da zivim, da preko telefona i interneta upravljam firmom, ali kurac, sta bi ja tamo radio, nema sanse, znam o cemu cu stalno misliti, da se vratim da vidim decu, roditelje, prijatelje. zajebi...