i tako dan za danom pred kockastim ekranom.... ispashce mi ochi od buljenja u ekran, dva dana se ne odvajam od kompa. pposla toliko ima da i kuci radim. necu vishe da budem direktor...
kako bre da ne budem vesela, kad mi od lekova bilo samo josh gore? ceo vikend nisam mogla iz kreveta da ustanem koliko mi se vrtelo u glavi.... strahota...
Jedva chekam da svi zaborave i da se sve vrati u normalu. Smorili me ovi ludaci oko mene sa preteranom brigom, tipa "Jesi li jela, pila, popila lekove...???" Kao da imam 3 godine.