nastala nevidjena frka i panika u sekundi... ovako neshto skoro nisam videla u skorije vreme... gde su kola? pishi naloge? nema ko da potpishe... u 30 kvadrata 10 ljudi juri ko muve bez glave... i u sred te frke, moj kolega ni 5 ni 6 staje, hvata me za ruku, ljubi i izlazi iz kancelarije, seda u auto i odlazi u meni nepoznatom pravcu, a ja ostajem da blejim u za njim ko tele u sharena vrata