spo(ghost)

pa naravno da nisam, ova je od nikite :)))) jes, aj nou igi... ali jos gora stvar je sto sam ja zaljubljen u nju kao nikita u ovu crvenokosu, razumi nas!

spremate se za Banjaluku ili? :)

mislim da nikad nisam imao vecu tremu u zivotu

pala je zelenooka cura sa filozofskog

hrvatski i srpski radikali bili su saveznici u drugom svjetskom ratu, no znali su se i međusobno boriti NDH četnicima davala oružje i mirovine Četnici su priznavali NDH, a vlasti NDH priznale su četnike kao partnere u borbi protiv partizana Četnici su priznavali NDH, a vlasti NDH priznale su četnike kao partnere u borbi protiv partizana piše goran kotur U međunarodnoj politici savez je zajednica dvaju lopova koji su toliko duboko zavukli ruku u džep jedan drugome da odvojeno ne mogu opljačkati trećega, napisao je u Đavoljem rječniku američki pisac Ambrose Bierce. U travnju 1942. godine došlo je do sporazuma između ustaških vlasti i četnika pod zapovjedništvom Uroša Drenovića s područja Mrkonjić Grada. Do kraja lipnja iste godine NDH se sporazumio s ozrenskim četnicima, trbavskim četnicima, četničkim odredima između Vrbasa i Sane, četničkim pukom „Manjača“, četničkim bataljunom „Obilić“, četničkim odredom „Borje“, zeničkim četnicima, Majevičkim četničkim odredom... U svibnju 1942. godine su ustaške vlasti iz Knina počele razgovore s dalmatinskim četnicima, kao i s onima iz susjednih područja u Bosni, pa je u lipnju postignut dogovor. Četnici su, među ostalim, bili popustljivi i zbog mogućnosti povlačenja talijanskih postrojbi, koje su ih tada štitile, s dijela okupiranog područja NDH. Veliki župan Velike župe Bribir i Sidraga, ustaški stožernik David Sinčić je 17. lipnja 1942. godine poslao iz Knina nadređenima brzojav: „Postignuta suradnja s četničkim vođama Bogunović, Đujić, Rokvić, Rađenović. Četnici po dogovoru sa mnom i dobivenim uputstvima idu prema Glamoču sastati se sa četnicima Drenovića i domobranima gdje odrediti plan daljnjih zajedničkih akcija. Radi djelovanja proti partizana radi postignuća dodira s hrvatskom vojskom četnici izvršili napadaj na Peulje, Crni Lug, Grkovce, Podgoru, Tičevo malo i veliko uspjehom. Četnici za suradnju s nama i borbu proti partizana nemaju oružja, strijeljiva i hrane. Potrebito ih opskrbiti preko Knina ili u času dodira s našom vojskom u Glamoču. Radi potrebne oružane akcije naših domobrana iz Knina s četnicima prema Glamoču, Bosanskom Petrovcu, južnoj Lici, potrebno zapovjedničtvu sedme operativne zone u Kninu poslati pojačanja u ljudstvu, oružju, osobito strojnicama, bacačima mina i vojnim vozilima. Četnici poveli akciju proti partizana iz Medka prema Strmici. Potrebno je povezati ovu akciju s akcijom naše vojske iz Gospića. Četnici očekuju za svoje akcije uputstva našeg vojničkog zapovjedničtva. Poruke slati preko Knina ili krilašima u Bosansko Grahovo kao što je već učinilo zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora četnicima Branka Bogunovića. Gornje dostavite zapovjedničtvu trećeg vojnog zbora Sarajevo i Ministarstvu vanjskih poslova za Vrančića.“ Idućeg dana David Sinčić piše MUP-u NDH, Glavnom stanu poglavnika i drugim nadređenima: „Danas sam četničkim vođama izručio jednu makar skromnu količinu hrane, a naše vojno zapovjedničtvo stavilo im je na raspolaganje 20.000 metaka, 100 pušaka i 10 dobrovoljaca – puškomitraljezaca s oružjem.“ Njemački general, domobranski pukovnik i četnički zapovjednik Rade Radić Veliki župan David Sinčić nije bio slobodni strijelac. O svojim je aktivnostima redovito izvješćivao vodstvo NDH. U srpnju 1942. godine predložio je primjenu slične politike i u Lici, te promjenu u tamošnjem ustaškom vodstvu. Ubrzo je trideset- jednogodišnji Sinčić postao veliki župan Velike župe Lika i Gacka u Gospiću, te je tamo nastavio s istom politikom. „Jaz između partizana i četnika je neopisiv i neizgladiv. Ovaj jaz je zapravo jaz između Srba samih, koji se u međusobnoj borbi uništavaju“, objasnio je tada Sinčić polazišta svoje politike. „Sad se baš završava u zajedničkoj suradnji uništenje tih partizanskih odreda. Ovaj posljednji događaj izazvao je osobito zanimljivu i novu sliku u Kninu. Kroz Knin su prolazili i prolaze oružani četnici. Njihovi vođe s oružanim pratnjama šetali su Kninom u društvu s našim ljudima i sa mnom te našim častnicima. Dolazili su s bombama i puškama u župu. Priređena je bila večera, gdje su bili njihovi vođe sa mnom i predstavnicima naše vojske. Domobranski bojnik Emil Rataj, ustaški logornik Konstantin Urumović, četnički vojvoda Uroš Drenović, zapovjednik četničkog odreda “Petar Kočić” u Mrkonjić Gradu te ustaški kotarski predstojnik Marko Jungić, u Mrkonjić Gradu (Vrcar Vakufu) 1942. Dolazili su njihove vođe u moj stan i sl. Dva tri beznačajna incidenta dogodila su se, ali su uzročnici kažnjeni koliko s moje, toliko s četničke strane. Svak je kažnjavao svoje. Bogunović je javno isprebijao neke svoje ljude, a tako isto i ‘četnički vojvoda’ Mane Rokvić“, izvijestio je 27. lipnja 1942. godine iz Knina veliki župan David Sinčić poglavnika NDH Antu Pavelića. Glavni stan poglavnika je u lipnju 1942. godine uputio okružnicu u kojoj se precizira postupak oko pregovora s četnicima, koje je trebalo voditi po velikim župama. Ističe se da je dopušteno da četnici obnašaju samoupravnu vlast na područjima koja su držale četničke postrojbe, ali pod kontrolom vlasti NDH, te se zagovara suradnja četnika i oružanih snaga NDH protiv partizana. U jesen 1942. godine pri Ravnateljstvu za javni red i sigurnost MUP-a NDH osnovan je X. odjel zadužen za kontakte s četnicima. Gotovo svi četnici na području NDH formalno su ili neformalno od polovice 1942. godine surađivali s NDH, bez obzira jesu li bili s njemačke ili talijanske strane crte razgraničenja. Četnici su priznali NDH, a vlasti NDH su priznale četnike kao partnere u borbi protiv partizana. Osim naoružavanja četnika, NDH je omogućavao zdravstvenu skrb za ranjene četnike poput one koje su imali ustaško-domobranski ranjenici. Članovima obitelji poginulih četnika obećana je socijalne skrb pod istim uvjetima kao i vojnicima u službi NDH. Gvardijan, četniki vojvoda i njemački časnik u Karinu “Antifašist” Draža Prvi čovjek četnika Draža Mihailović se tijekom cijelog rata javno prikazivao kao antifašist, pa se morao javno praviti da ne odobrava što njegovi, makar formalno podređeni, zapovjednici rade. Dok je preko londonskog radija slao poruke da se ne ide u suradnju s ustašama, čini se da je podređenima zamjerao samo sklapanje pismenih ugovora s ustašama, a ne i samu suradnju s njima. Može se reći da je Draža Mihailović prihvaćao suradnju s ustašama, ali mu je smetala formalna, službena i javna suradnja, pa su se stoga četnici u propagandi ograđivali od takvih odnosa s ustašama. Četnička je propaganda partizane često prikazivala kao hrvatski pokret koji je produžena ruka ustaša. Ustaše su pak izjednačavali partizane i četnike. Veliki neuspjeh četnika bilo je uključivanje većine hrvatskih Srba zajedno s Hrvatima u partizanske redove. Upravo su partizani zadali odlučujući udarac četnicima, koji se nakon bitke na Neretvi 1943. godine više nisu oporavili. Vojnici NDH i četnici bili su saveznici zbog toga što su se u Drugom svjetskom ratu borili na istoj strani pod pokroviteljstvom istih gospodara. Naravno, surađivali su radi toga što su smatrali da se jedino zajedno mogu uspješno suprotstaviti partizanima. Bili bi saveznici čak i da niti jedan svoj dogovor nisu stavili na papir u obliku ugovora. Ni jedni ni drugi nisu bili oduševljeni suradnjom. Nisu se voljeli, ali su se borili na istoj strani. Za ustaše je suradnja s četnicima bila „državna nužda“. Četnici su bili skloniji pregovarati s civilnim vlastima NDH i domobranima nego s ustašama. Nijemcima i Talijanima nije bilo u interesu da im se sluge međusobno ubijaju. Do kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine četnicima su bliži bili Talijani, a ustašama Nijemci, da bi nakon toga i jedini i drugi došli pod njemačko pokroviteljstvo. Najveći protivnik suradnje s četnicima bio je Adolf Hitler. Međutim, Nijemcima je svaki vojnik na Istočnom frontu bio neophodan, pa su tijekom cijelog rata težili da na Balkanu bude što mirnije. Ustaša i njegove žrtve Hitler ih nije volio Umjesto principa „živi u pusti druge da žive“ - kako je to naveo opunomoćeni njemački general u NDH Glaise von Horstenau - čini se da je praksa bila bliža principu „kolji i pusti druge da kolju“. Iako se u ustaško-četničkim ugovorima spominje i suzdržavanje od nasilja prema civilnom stanovništvu, suradnja nije spriječila daljnje zločine. Ustaški i četnički politički programi nastali su po vrlo sličnoj genocidnoj matrici. U izvještaju Župske redarstvene oblasti u Omišu od 8. listopada 1942. godine MUP-u NDH o zločinima četnika u selima Gata, Naklice, Čišla, Ostrvica i Zvečanj stoji: „Protukomunistička milicija vjerojatno bi bila i dalje vršila slična djela, ali na povratku iz Ostrvice u selu Gatima sačekali su ih partizani, koji su prispjeli iz planine Mosor i dali im otpor, tako da su se milicioneri morali povući u pravcu Omiša, a na mjestu su ostavili mnogo plijena, koji su bili opljačkali po selima.” Ne samo da su četnici zajedno s Talijanima prije zločinačke akcije nesmetano prespavali u Omišu, sjedištu Velike župe Cetina, već je za vrijeme akcije četnički štab ostao u Omišu, a četnici su i u povratku išli preko Omiša. Bitke između ustaša i četnika Tijekom Drugoga svjetskog rata bilo je i borbi između ustaša i četnika. Primjer toga je pohod „Crne legije“ na Drinu pod vodstvom Jure Francetića početkom travnja 1942. godine, nakon čega je 10. travnja poslao Paveliću čuturicu vode iz Drine. Četnici su u kolovozu 1942. godine napali Foču koju su držale ustaško-domobranske postrojbe, te su nakon zauzimanja grada napravili masakr nad muslimanskim stanovništvom. Zabilježena je i velika bitka na Lijevče polju kod Banje Luke. Ustaško-domobranske postrojbe početkom travnja 1945. godine teško su porazile četnike Pavla Đurišića, koji su se pokušali probiti put Slovenije. Zanimljivo je, međutim, da ustaško-domobranske postrojbe nisu onemogućile povlačenje drugih četničkih postrojbi, primjerice „dinarske četničke divizije“ pod vodstvom Momčila Đujića.

jesu li poceli da proizvode pivo?

kako volim kada AJ-TI.ba sektor preko vikenda napravi bazu koja ne radi...

kao 0, mislim da nisam jebo, prepio sam se, drndale su me neko vreme i onda su se posvadjale oko redosleda, tu sam vec overio i ne secam se dalje, ali sam ujutru dobio dorucak u krevet, nuff :)

Stigao skoro kuci... Fear and loathing in Loznica siti... Premnogo alkohola, droge i jezivih hulibratori tipova sa tetovima preko celog tela. Pritom me je posle privela neka detetina, tj njih 4, i probudio sam se sa oba bubrega.

http://www.youtube.com/watch?v=2VskEszrTnE&feature=player_embedded

http://www.facebook.com/groups/463927616994817/ ovaj vikend je NS2 FTP, i ima 50% off. Skupljaju se nasi ljudi da peglaju. Ako je neko zainteresovan, nek se javi u grupu o/

Ma sve mi je to jasno, ali kada sve to ispodesavam, on overrajduje i pokusava da butuje preko ATA harda, iako je u biosu podesen SATA da bude master. Videcu da drkam dzamper, da stavim oba na slejv, posto ocigledno da dzamper overrajduje podesavanja u biosu. A to sa hdd lampicom je moguce, posto na kablovima nije nista jebeno obelezeno, pa sam se igrao nabadanja

Poklonio sam ortaku nfors plocu sa soketom 775, i e5200, posto je imao AMD-a 4000+. Na plocu sam nakacio 1 ATA hard i dvd, i jedan SATA hard. Avaj, kada je ATA hard nakacen, onda samo lupi bluskrin i restartuje se, ujedno, citac uopste ne zeli da funkcionise. Verujem da je tu problem do ATA dzeka na ploci, posto on uopste nije koriscen. Svakako, opet ne znam kako da setujem da mi SATA hard bude master, posto kada njega nakacim bez ATA harda onda butuje najnormalnije. I imam problem da, prilikom gasenja kompa, napajanje se najnormalnije ugasi, i onda se samo upali, verujem da je do pinova koji se povezuju sa plocom, i kapiram da je retardiran problem. Ako neko ima neki hint, nek baci

mene je drzao 15ak minuta na salteru...

heeeeeheeeeeeeee

eto, vidis da uvek postoji neko racionalno objasnjenje za retardirane postupke :D

Mislim da bi trebao da procitas moj post opet, to se desilo decku koji je isao u paketu sa mnom, ne pricam o diviniju. Ono, isli smo kao "repka" za WCG, Zolin burazer je vise godina organizovao to, i skrenuo nam je paznju na sve te stvari, cak je i meni rekao: "ma nema veze sto ti nemas zavrsenu srednju skolu, sto nisi prijavljen i sto nemas nekretnine, bitan je razgovor", a moj tadasnji profil je klasican profil krezavog brdjanina koji ide Ameriku da se obogati i meni je bilo logicno da ce me odbiti. Avaj, na stranu sto je ovo forum, ovde se vecina ljudi zna iz ove ili one price. :)

sve to zvuci logicno, samo mi reci kako je neko bez zavrsene skole, posedovanja nekretnina i dokazu o primanjima, imao prednost nad ljudima koji su sve to imali? :) pritom nam je iz organizacije receno da obratimo paznju i na ulazu u US, posto znaju da vracaju ljude :) ne mogu da gresim dusu, ja sam samo jednom podnosio zahtev isao tamo, ali me zanima zasto je odbijen decko koji ima privatni biznis, reseno stambeno, itd :)

Sta znam, moj basista je pre koju godinu isao na vezbu.

edit: imajte u vidu da je ovo jos iz 2011. Tako da deo "Uskoro će biti objavljen i javni poziv, na koji će moći da se odazovu oni koji su služili vojsku pod oružjem" ne vazi.

Zverko, koliko se novca utrosi za finansiranje te policije, toliko je potrebno da obezbedis celoj srbiji besplatan prevoz, ili da postepeno vratis odredjene fabrike u zivot. Koliko je ta ista komunalna napunila budzet? I kome su naplacene kazne? Mene iskreno boli kurac sto ce neki krezavi dement da izdrzava svoju porodicu tim putem, bolje da pljacka, postenije je.

Ne bih se slozio. 2007 sam isao za Sijetl. Nisam imao ni posao, ni nekretnine, kao ni zavrsenu skolu, i dobio sam vizu najnormalnije. Ok, imao sam garantno pismo od samsunga, ali, cimali su drugara, koji je isao u paketu, za razne potvrde. Razgovor na salteru je vrlo bitan i mogu da te odbiju "dzast for da hell of it", kao sto i mogu da te vrate kad sletis u Cikago zato sto im se ne svidja tvoj ton ili stajaznam.

pa to je i cela poenta ove price "jao, mi smo probali da dovedemo gsp u red, e posto ne moze, onda mora da se privatizuje"...