I meni su šnicle i pire bile jedno od omiljenih jela nekada, sve dok nisam na ruru pročitao da je to sotonin izum kojim kontroliše mlade umove, pa sam rekao majci da to više ne pravi.
Nakon par nedelja, dolazim sa posla, a na stolu (pogađate) - pohovana šnicla i pire krompir. Brzo sam umotao tanjir u krpu (da ne pipnem rukom slučajno), i izneo napolju keru. Ali gde čuda! Pas je počeo da laje na tanjir, valjda je i on osetio sotonu u obliku šnicle! Odložim ja to, rek'o smisliću kasnije šta ću sa tanjirom, i odlučim da se vratim unutra, jer moram karati staru majku zbog zlodela načinjenoga. "Slučajno sam sine, neću nikad više, evo odoh u crkvu da se pomolim svetom Đorđu!", reče stara mati, vidno potrešena zbog moje burne reakcije. Kasnije sam tanjir odneo u bunar u dnu dvorišta i bacio tamo.
Evo prošlo je skoro godinu dana od tog događaja, sada je sve ok, zdravo se hranim, majka je naučila lekciju, jedino što su se komšije par puta žalile da nisu spavali zbog mirisa pire krompira koji se noću oseća iz našeg bunara (ne svake noći ofc, samo kad je pun mesec).