Pa ljudi i meni je bilo tesko. Mesate nostalgiju sa failovanjem napolju. Naravno da svima nama fali rutina na koju smo navikli, prijatelji, bleja, izlasci, PORODICA, bahata voznja i parkiranje, svercovanje u prevozu i whatnot cini nasu svakodnevnicu. Sve sto to promeni i normalno da organizam ne voli promenu, pogotovo glava. Ali kad se naviknes, steknes druge navike i prijatelje, stvari postaju drugacije. Ja sad kad dodjem u Srbiju gotivim samo jeftinocu, na sve ostalo pljujem pocev od guzvi, cekanja na salterima, neradne omladine koja samo zvoca i trosi poslednje roditeljske novce na gluposti (doduse, nisu oni krivi) itd...
Da ne pricam o onom glavnom aspektu sto kasirka ima 5000 franaka, pa cak i da zivot kosta 4000, njoj ostaje ljadara glat, ne daj boze da je udata pa se taj novac masivno povecava. Kukaju nasi ljudi ovde kako je sve skupo i tesko, ali niko ne brine ako se pokvari ves masina da li ce moci na more, nego idu i na more i na zimovanje, dizu vile po Balkanu, voze dobra kola itd. Pricam o ljudima bez fakulteta. Upoznao sam do sada samo jednog fakultetski obrazovanog lika, doktor, ima gajbu vrednu nekoliko miliona :S