Heh, ja sam HoMM3 nabavio slucajno, neka kevina ortakinja koja je bila tu kupila za svog sina valjda i kao ajd ja da isprobam da li valja i navukao se odma. :D Posle sam stedeo par nedelja da kupim CD u Platou i onda sam igrao celo leto '99 (kad je bilo struje). Blejimo ortaci i ja kod mene i igramo naizmenicno misije u kampanji (tad nismo znali da postoji hot seat, sto mi je bas krivo).
Do jaja momenti su bili i sledece leto kad sam sa dva ortaka blejao na gajbi i po ceo dan smo igrali Emperor: Battle for Dune i vrteli filmove sa VIDEO KASETE. :D Znam da nisam imao neki izbor, a nismo bas mogli neogranicne broj da iznajmljujemo iz video kluba, pa onda kad odgledamo to sto imamo smo vrteli Lajanje na Zvezde i Flight of Dragons. :D
Takodje sjajan period je bio kad sam igrao Neverwinter Nights. Nije mi komp bio nesto tada pa sam igrao u obliznjoj igraonici. Isto je bila zima, zimski raspust, cini mi se da sam bio osmi razred tada i tad je dosta ljudi u toj igraonici igralo NWN i onda svi naravno uporedjujemo likove, pricamo kako da resimo taj i taj quest blabla. :D Odem izjutra u igraonicu, kazem da 'igram na otvoreno', znaci niko ne moze da me digne pre nego sto zavrsim. Ma, milina.
Ono sto je cudno tu je sto nisam imao takav osecaj dok sam igrao Baldur's Gate i Planescape Torment recimo, posto su mi to omiljene igre, valjda zato sto sam njih nesto iscepkano igrao. Krenem, stanem, pa opet krenem, pa se ubaguje igra, pa krenem ispocetka za par meseci itd.