ja bih najradije da postoje dve vrste jezika i jezickog pravopisa
jedan za svakodnevni govor
drugi za literaturu, umetnost, etc
kad kazem "last" na engleskom, to znaci i poslednji i zadnji i zavisi od konteksta. Zasto bi u srpskom komplikovali random komunikaciju bez potrebe, umesto da se trudimo da je ucinimo sto efikasnijom?
ako pljeskavica i dezodorans mogu da se dovoljno diferenciraju kontekstom u svakoj govornij situaciji, ja bih i njih rado spojio u jednu rec, al jebiga, kad kazes "odoh po dezodorans" onda ne bih znao dal mogu da odgovorim sa "uzmi i meni sa puno luka", dok kad kazem "diplomirao sam zadnji u drustvu" jako je jasno koju informaciju sam zeleo da prenesem
i da, zaboravih da dodam: ne postoje, na zalost, dve vrste pravopisa, vec samo jedna, i onda kad koristim jezik u onoj prvoj funkciji koju sam naveo gore ljudi krenu da zrace i smaraju