Drugi put za otprilike pola sata sam uspeo da prospem kafu po sebi, kompu i tepihu, plus sam drugi put pokushao da uhvatim punu sholju kafe i pored toga shto mi je naravno ispala uspeo sam da se raspizdim o ivicu stola i srushim kutjishte od kompa... evo sada sedim, boli me glava, majica mi je natopljena kafom, prsti lepljivi, tastatura crkava, jako sam nervozan, mrzim ceo svet i tako to. Zivoteeee...
Eto, rekao sam i ovde.
Zivot je sranje.
Tjao zdravo!