Eh kako me lupila nostalgija sad. Secam se kad sam imao 7 godina tata mi doneo NES iz Austrije, kolko sam to besumucno igrao sa bratom.
Kolko mi je trebalo samo da provalim kako da sletim a da ne slupam avion u Top Gun-u
Pa onda Mike Tyson's Punch Out. Secam se ovog debelog nisam mogao da predjem dve nedelje dok nisam skontao foru. Dobio sam nagradu 2 dinara od roditelja kad sam ga konacno preso
I legendarni Sever i Jug. Brutalni multiplejer rts u ono vreme, ja north buraz south i udri do zore.
Onda je dosla Sega, uz koju sam proveo osnovno skolovanje.
Streets of Rage 3 do iznemoglosti sa bratom, pa onda kad konacno predjemo i krene "animacija" meni suza krene.
Iskreno govoreci, u vreme Sege je vladala tako jedinstvena atmosfera po igraonicama u Novom Sadu da to reci ne mogu opisati, rani poceci okupljanja po garazama i lokalima.
"..that sense of inevitable victory over the forces of old and evil.
Not in any mean or military sense; we didn't need that. Our energy would simply prevail. We had all the momentum; we were riding the crest of a high and beautiful wave. "
Ovo najbolje opisuje to vreme. Svuda okolo rat, beda, ali kad se kroci u igraonicu druga dimenzija i sve se zaboravlja. Mladi, stari ne bitno, kad se zasedne uz Rock'n'Roll Racing ili Micro Machines zabava pocinje!
Secam se bila su 2 table koje su se stalno igrale, na bilijarskom stolu, jer si imo hiljadu precica izmedju kugli itd, i na dasci od wc solje, pa onda frka ko ce koga da gurne.
Neverovatno koliko prijatnih uspemena iz tog vremena, skroz se raspadam od emocija..
Pa onda na Playstationu.
Resident Evil kec, kad su kerovi iskocili kroz prozor i prestravili sledjeno govno u meni, znao sam da cu ovo igrati dugo.
I na 486-tici
Heroes of Might & Magic 2, kontam da imam preko 6 meseci gameplaya u ovoj igri, gazda igraonice me ostavi samog unutra, dodje ujutru ja jos uvek pikam. Posle sam narezo soundtrack da slusam pred spavanje
I zauvek posebna, Lula. Mislim da ovde reci nisu potrebne.