Loopy je u pravu:
Živa se širi sa povećanjem temperature; štaviše, ona se širi sa povećanjem temperature mnogo brže nego što to staklo čini. Zato stub žive u staklenom sudu raste. I dok se oba materijala šire pri zagrevanju, živa doživljava znatnije povećanje zapremine i mora da se kreće kroz uzan kanal ili cevčicu u staklu da bi sebi obezbedila dovoljno prostora. Živa je u suštini nestišljiva tako da, dok se širi, ona gura dovoljno jako sve što je ograničava kako bi sebi obezbedila potreban prostor. Zato termometri uglavnom sadrže dodatnu komoru na vrhu cevčice. Ta komora će primiti živu ako se popne do samog vrha cevčice, kako ne bi došlo do pucanja toplomera pri pregrevanju. Ukratko, sila koja gura živu može biti ogromna.
U poređenju sa njom, sila koja gura živu nazad je veoma mala. Živa se svakako skuplja kada se hladi. Ali to što se živa skuplja pri hlađenju ne znači da će se vratiti skroz na dno stuba. Da bi do toga došlo, potrebno ju je pogurati.
Živa veoma slabo reaguje sa staklom, tako da se ona gotovo uopšte ne lepi za zidove kanala. Međutim, kao i sve tečnosti, živa ima viskoznost, koja usporava njeno kretanje kroz cev. Što je cev uža to je teže progurati tečnost kroz nju. Cevčice koje se koriste kod toplomera su toliko uske da je živi jako teško da teče kroz njih. Potrebno je na živu delovati velikom silom da bi se kretala kroz takve cevčice.
Tokom širenja, dostupna sila je sasvim dovoljna da bi se žive kretala ka vrhu cevčice. Međutim, tokom skupljanja, sile koje guraju živu nazad ka dnu cevi suviše su slabe, jer se iznad stuba tečne žive nalazi samo tanak sloj živinog isparenja koji previše slabo gura živu. Iako i gravitacija može da pogura živu nadole ako se toplomer pravilno postavi, ni ona je ne gura dovoljno jako.
Stubu žive su potrebni sati da bi se spustio do početnog položaja, ako uopšte i počne da se spušta. On se često razbije na delove, od kojih se svaki spušta sopstvenim tempom. Pri dnu cevčice se nalazi suženje u kojem se stub žive uvek razbije na dva dela. Pošto tada gornji deo živinog stuba ostaje gotovo nepromenjen, lako je očitati najveću temperaturu koji je toplomer pokazao.
Jako protresanje toplomera je ono što tera živu nadole i konačno uspeva da je protera kroz suženje kako bi se ponovo ujedinila u jedan stub. U stvari, vi činite da staklo ubrza toliko da ostavlja živu iza sebe. Živa ne biva pogurana ka dnu toplomera, već se staklo kreće nagore dok živa ostaje iza njega. Živa se spušta na dno toplomera zbog sopstvene inercije.