Uh, aj bolje mi je da odgovorim na ovih par pitanja, dok mi jedan dan ne dune da iskucam sve sta se izdesavalo ...
Zajebano je bilo svaki dan od podneva do 5-6h popodne. Sunce je przilo za medalju, sto me je izmorilo vise psihicki nego fizicki.
Najtezi usponi su bili pred Jagodinu (nije neki stepen, vec je neko kretensko rastinje okolo, pa je vazduh dosta tezak, a dugo traje uspon) i pentranje do Kosturinija iz Strumice - ista prica + sto je deponija tu.
Tehnicki, najtezi deo puta mi je bio taj gde sam krenuo da kukam u kameru, jak vetar u lice, konstantan uspon, put bez hlada maltene. I onda nadjes hlad, omoris, uzmes vode - a voda ima 60 stepeni, krenes da se znojis samo zbog toga sto si uzeo par gutljaja vrele vode. Istovremeno i najlepsi deo puta. Mada, kroz Srbiju je bilo vrhunskih predela, recimo spust u Grdelicku klisuru je bio vrh. Makedonija je cela do jaja, jes da je sve gore-dole, ali je priroda fenomenalna.
Za pravo cudo, cupavih situacija nije bilo puno. Jedan turski sleper nas je zesce isekao, i jednom smo se mi doveli u losu situaciju - na snimku, kad se spustamo ka Dorjanu, ponela na nizbrdica pa smo krenuli preticemo kamion u krivini preko pune ... imbecili.