sad sam gledo neku strebersku emisiju o nastanku naseg suncevog sistema i opet pocnem da razmisljam o tom istom sranju o kome razmisljam stalno. kad vidis sta je to gore i da to sto smo mi (zemlja) ne pretstavlja nista, cak ni nas s.s. cak ni nasa galaksija nije nista naspram ostatka svemira, sta i ko smo mi, ja, moja porodica, mesna zajednica, grad, drzava... i sve je nemerljivo naspram onog veceg a sve je nemerljivo naspram onog gore.
i sta sada, zasto ja sad skidam neku mjuzu, zasto cu uciti matematiku, zasto da ustanem sutra iz kreveta i zasto da zivim. kad posle mene, kad umrem, za 5,10,50 dina opet dolazi na ono isto pre no sto sam se i rodio. opet ono nista i ono vecno nista...
zar nije malo skeri kad razmisljas o tome, da kad se ovo govno zavrsi da posle toga dolazi zauvek nista... :/
ne znam
sta je zivot za vas?