Pozdrav. Napisao sam ovo bas sinoc, za devojku koja je meni sve a ja njoj nista :( Pa eto, mozda posluzi.
Zima, ona je utopija,
Nema vise sna koji opija,
I dusu mi prozima,
a srcu svod sacinjava.
Ideal, zna da zaboli,
I sapatom, kao da moli,
glasom od bola satkanim,
Iluzija, ne, ne postoji,
Kraj, cak ni nade nema,
Tugo moja pregolema,
Uzdah, necujno se ote,
Ne odricem se te lepote...
Volim te Andrea... :(