Aj kad ste vec krenuli, barem da ovo bude konstruktivno.
Od svoje 10. do ~14. godine sam ziveo u Limi. Grad je bio krcat psihoaktivnim supstancama (trava, ekseri, lepak,itd), i klincurija mojih godina i malo starija je konzumirala iste, tj, prvenstveno travu. Ja to nisam mogao sebi da priustim, zato sto sam bio u velikom sranju, tako da nisam hteo da pravim jos vece sranje.
Od 15ak klinaca koji su bili u toj ekipi sa kojom sam provodio vreme, jedan je zavrsio na lecenju. Pricam o svakodnevnom konzumiranju marihuane od svoje ~14. godine i onda prelazenje na razne tablete, praskove, pa na pajdo. Decko je zaista otupeo od iste, i ono, droga je kontrolisala njega. I to je klasican primer "glupog drogiranja". Na stranu sve to, decko sad ima dvoje dece, izasao je iz celog tog pakla, ali se vide osetne posledice u ponasanju.
Avaj, ja sam u tom periodu stekao gadan strah na bilo kakav vid konzumiranja istih.
Travu sam prvi put probao u 21. godini i to je bila vise posledica prevelike kolicine alkohola i "zajebancija" pristupa. Nikada, od tada, nisam imao potrebu da duvam, vec je sve vodjeno principom, "haj' da dunemo" i vise zato sto budem u drustvu ljudi koji to rade. Imam vecu potrebu da popijem koje pivo posle stresnog dana, dok, drugi ljudi imaju potrebu za travom, a necije tetke, bake, za brufenima, itd.
E sad, neka mi Dule kaze, da li je "zdravije" popiti koje pivo u odredjenim stresnim situacijama ili cak i duvati ili je bolje rokati brufene, bromazepane, itd?
Tj, po cemu se razlikuju te iste bake, deke i tetke, odnosno, "tabletomani na recept", od nas "alkoholicara" i "drogosa", osim u legalnosti, naravno.
avaj, evo jedan zanimljiv clanak http://www.guardian.co.uk/commentisfree/belief/2011/mar/22/lsd-acid-trip-self-knowledge