Mogli smo bit jedan, jugoslavenski, narod, ali neki su mislili da je to samo sinonim za srpski narod. Ti neki su postali moccni, postali veccina i razumljivo da s takvijema niko nije sscceo. Da mu se tikve ne bi o glavu obijale. Ako i danas visse od pola Srba glasa za ljude kojima su srpske granice "tamo daleko", svako pametan cce vas zaobilazit ka da ste gubavi. Da parafraziram Svetoga Petra Cetinjskog: Vi ccinite ssto znate, no ne znate ssto ccinite!
Petar II je pisa:
Bilo, belo, bjelo i bijelo
listovi su jednoga cvijeta.
Pod uticajem V.St.K. mislio je da je to srpski cvijet, a nije bez znaccaja i da su Njegossu za uccitelja doveli jednoga sumnjivoga izvanjca, zagovornika ideje "Srbi svi i svuda". I pored toga dok je rasteza ccasne verige u Vatikanu Njegoss je reka: "Crnogorci ne ljube lance!". Srbe nije pominja.
Njegov predhodnik Sveti Petar Cetinjski bio je jasan: "Crna Gora je Crnogoracah, to je bilo i to cce bit!"
Valtazar Bogissicc (da srpskoga li imena) je bio Srbin taman ka Hamurabije. Hamurabije ne bijasse Srbin? No, ne vidim ssto je to tako vazzno? Valtazar je ima iskustva u pisanju zakona, a Crnogorci su visse polagali na obbiccajno pravo.
A, da ste spori, spori ste - i vrijeme vas je pregazilo. Narcisoidni, prepuni sebe, naduveni ka pauni.. a kad je trebalo stisnut petlju nidje vas ne bi! Zato i jeste zatrajali pod Turcima. Valjda vam se svidio Ius primus nocti (Zakon prve braccne nocci) po kome je svaka vassa nevjesta prvu "braccnu" nocc provela s lokalnijem turskijem glavarom.. I sad ste mi vi neki ccisti Srbi? Pokrijte se ussima i ssutite, ako vam je ssta od obraza ostalo!