Jump to content

pričajte


Guest

Recommended Posts

JEZIČKE TENDENCIJE: ‘KUĆI’ I ‘KOD KUĆE’

Pisano 13. 05. 2009. u 1:36 pm

Govornici srpskog jezika koji vode računa o svom izražavanju uvek će reći da se nalaze ‘kod kuće’, nikad ‘kući’ – baš kao što nas tome uče nastavnici u osnovnoj i srednjoj školi. Retko kada se, međutim, dobija odgovor na pitanje zbog čega je prva varijanta jedina ispravna, dok je druga, prema rečima naših nastavnika, jednostavno ‘nepravilna’.

Gramatički gledano, oni su sasvim u pravu. Obrazloženje zašto je to tako nije komplikovano: sa glagolima mirovanja ne upotrebljava se dativ (zbog čega je neispravno *Nalazim se kući), već drugi padežni oblici sa značenjem mirovanja, u ovom slučaju predloško-padežna konstrukcija kod akuzativ (Nalazim se kod kuće). Dativ je jedan od padeža koji se koristi sa glagolima kretanja kao odredba cilja (Idem kući). Govornici nikad ne greše kada je u pitanju potonji slučaj (niko ne kaže *Idem kod kuće), ali se redovno čuje da se neko ‘nalazi kući’. Zbog čega je tako i šta nam to govori?

Očigledno je da oblik kući teži da potisne oblik kod kuće. Da nismo učili pravilno izražavanje, malo kome bi prirodno bilo da koristi oblik kod kuće. Deluje, dakle, kao da forma kući teži da postane okamenjena forma, a verovatno i da se popriloži. Ova vrsta popriloženja nije retka u srpskom jeziku. Nju mogu ilustrovati, recimo, prilozi ujutru i uveče, koje u jezičkoj svesti doživljavamo kao nastale od imenica jutro i veče, ali nam je prirodno to što su prilozi. Dovoljno su ustaljeni da nemamo naročitu potrebu za njihovom analizom u širim konstrukcijama, koja bi, kada bi se uradila, pokazivala gramatičku ispravnost. Upravo zbog toga deluje kao da oblik kući uz glagole mirovanja ne možemo prihvatiti, jer je njegova upotreba gramatički neispravna – rečenica Nalazim se kući, rekli smo, sa stanovišta normativne gramatike je neprihvatljiva.

Međutim, ukoliko pogledamo bilo koju drugu reč u ovom obliku i ovakvoj konstrukciji, primetićemo da nijedna ne pokazuje ponašanje kao reč kuća: Nalazim se kod Marije/ kod zubara/ kod druga. Dakle, nijedan govornik srpskog jezika neće reći *Nalazim se Mariji/ zubaru/ drugu, ali će zato veliki broj njih reći Nalazim se kući. Očito je da oblik kući u ovakvoj konstrukciji zaista teži da se okameni i, po svojoj prilici, postane prilog, slično kao ujutru i uveče. Najverovatnije objašnjenje za ovu pojavu jeste visokofrekventna upotreba same reči kuća, kao i potreba da se ova takođe vrlo frekventna konstrukcija pojednostavi.

Razloga da ovu težnju prihvatimo ima više nego da je ne prihvatimo: najpre zato što to ne bi predstavljalo protivljenje normi, budući da bi podrazumevalo usvajanje forme jedne jedine reči u samo određenoj vrsti konstrukcije – okamenjene forme. Naime, ne zahteva se prihvatanje konstrukcija koje bi samim izvornim govornicima zvučale negramatično, nalik na onu *Nalazim se Mariji, već samo oblika Nalazim se/ Ja sam kući, i sl, koju dobar deo govornika ocenjuje kao ‘dobru’ i ‘ispravnu’. Još važnije je reći da nema potrebe sputavati jednu snažnu jezičku tendenciju i grčevito se držati pisane norme, jer je jezik promenljiva forma kojoj treba dopustiti određeni elasticitet i sopstveni razvitak, a povinovati tu normu novim jakim tendencijama. Ukoliko bi se nastojalo da se pisana norma po svaku cenu sačuva u starom obliku , počela bi u jednom trenutku ozbiljno da divergira od postojećeg stanja i da ne daje tačnu sliku o jeziku.

Edited by Sijalicа

"Odvajali se mi ili ne, mi smo vec odvojeni!" - Dj. Balasevic

Link to comment
Share on other sites

Ali gramatika prati razvoj jezika, a ne obratno! Jezik je poput zive jedinke menja se evolucijom, unosi novine u ,,genetski kod" mesanjem sa drugim jezicima, zivi itd. Da dodje car Dusan sad niko ga rec ne bi razumeo. Covek bi rekao sta vi pricate koji kurac pa to je skroz neispravno. U sledecoj iteraciji ce postati izuzetak i bice pravilno. Recimo da je to sutra. Danas mi kazes neispravno, a sutra sve ok tebrex. Poenta je i dalje u prvoj recenici.

"Odvajali se mi ili ne, mi smo vec odvojeni!" - Dj. Balasevic

Link to comment
Share on other sites

Koliko sam istripovan, izvantelesno iskustvo, i tu sam kad se skoncentrisem da pokupim sve "logicne" misli (ne mogu da definisem pokupim) ali ako se opustim ne postoji vreme i gde god zamislim tu sam. Apsolutna moc. Gljive car

  • Upvote (+1) 2
  • Downvote (-1) 3

"Odvajali se mi ili ne, mi smo vec odvojeni!" - Dj. Balasevic

Link to comment
Share on other sites

Za Vudua i još jednog forumaša kome sam zaboravio ime, što su pre koju nedelju rekli da su u Gameru popljuvali Divine Divinity, sredjivao sam nešto sobu i brisao prašinu sa moje kolekcije gamera, pa sam se setio šta ste rekli i iskopao broj sa recenzijom DDa (br 46. novembar 2002. ). Date su veoma pozitivne kritike i solidna ocena 78, tako da ste nešto pobrkali lončiće :)

У једној старој књизи читао сам чудну причу; а враг би га знао откуд мени та књига из неког смешног времена, у коме је било много слободоумних закона, а нимало слободе; држали се говори и писале књиге о привреди, а нико ништа није сејао; цела земља претрпана моралним поукама, а морала није било; у свакој кући пун таван логика, али памети није било; на сваком кораку говорило се о штедњи, а расипало се на све стране, а сваки зеленаш и нитков могао је себи купити за неколико гроша титулу: велики народни родољуб. 
Радоје Домановић - "Страдија" 1902. -

Link to comment
Share on other sites

bio sam ja ;) e pa jbg. ali ja sam ubedjen da je imao neku bednu ocenu u nekom od casopisa :D

Iz tog perioda imaš još hrvatski PC Play časopis koji je bio dosta popularan na našem tržištu, a bio je tu i beosoftov Bonus časopis.

У једној старој књизи читао сам чудну причу; а враг би га знао откуд мени та књига из неког смешног времена, у коме је било много слободоумних закона, а нимало слободе; држали се говори и писале књиге о привреди, а нико ништа није сејао; цела земља претрпана моралним поукама, а морала није било; у свакој кући пун таван логика, али памети није било; на сваком кораку говорило се о штедњи, а расипало се на све стране, а сваки зеленаш и нитков могао је себи купити за неколико гроша титулу: велики народни родољуб. 
Радоје Домановић - "Страдија" 1902. -

Link to comment
Share on other sites

Guest
This topic is now closed to further replies.
×
×
  • Create New...